MEĐUGORJE - Davor Juričić Šojka igrao je s Vahidom Halilhodžićem u mostarskom Veležu ‘80-ih godina prošlog stoljeća, a pola godine bio je i Vahin cimer.
- Eh, kad se sjetim kakva je Vaha faca bio... Tad je bio najbolji centarfor u Jugoslaviji. Svi su se u Veležu podređivali njemu. Bio je rođeni golgeter - rekao je Čitlučanin Juričić, koji je javnosti poznatiji kao trener Konavljanina, momčadi koju je u Hrvatskom kupu golom u posljednjoj minuti iz četvrtfinala izbacio golman Rijeke Žilić.
I dok je igrao, Dinamov je trener priznavao samo pobjede.
- Nije podnosio poraze. Ako bi izgubio, s njim se nije moglo razgovarati jer je bio prenervozan. Nije volio gubiti ni na treningu - rekao je Šojka i dodao:
- Braniči su ga ponekad namjerno htjeli ozlijediti, ali mu nisu mogli ništa. On se ničeg nije plašio. Oni bi se odbijali od njega. Enver Marić i Vaha bili su bog i batina u svlačionici. Njihova je uvijek morala biti zadnja. Mi mlađi igrači morali smo ih poštivati, a nerijetko smo Vahi i torbu morali ponijeti. Ipak, od mene je stariji gotovo deset godina.
Kao igrač i cimer Vaha je bio pravi džentlmen.
- U ono je vrijeme u Mostaru imao kafić, u koji smo svi zalazili. Ondje smo se družili, a on je uvijek počastio. Bio je, kako se to u Mostaru kaže, džek. Žene su ga obožavale. Dok smo bili cimeri, uvijek se dobro zezao, a nije bilo problema ni dok je spavao. Nikad nije hrkao - u šali kaže Juričić.
Halilhodžićeva opsesija u igračkim danima bili su auti i slastice.
- Volio je aute. Čim bi se pojavio novi BMW, znalo se da će ga Vaha kupiti. Po tome je bio poznat - rekao je Juričić i nastavio:
- Na večeri bi jeo brže da odmah može ići po kolač.
Kao igrač često je znao biti koban za Dinamo.
- A bio je blizu odlaska u Dinamo kao igrač, no nije otišao. Ipak, sudbina je htjela da dođe...
